PREMIJERA
16+ god.
55 min.
Plesno kazalište
Ideja: Sanja Tropp Frühwald, Gytis Ivanauskas
Koreografija & Režija: Sanja Tropp Frühwald
Asistent režije: Gytis Ivanauskas
Izvedba: Agne Ramanuskaite, Brigita Urbietyte, Ieva Simukauskiene, Evaldas Taujanskis, Paulius Tamole, Naglis Bierancas
Glazba: Tomas Petraitis (Queen, Depeche Mode, Dead Kennedys, Tuxedomoon, The Knife)
Učitelj pjevanja: Indra Akelaityte
Kostimografija: Juozas Statkevicius
Asistent kostimografije: Karina Leontjeva
Scenografija: Sanja Tropp Frühwald, Gytis Ivanauskas
Produkcija scenografije: Modestas Kulikauskas
Tehnička režija: Andrius Matusevicius
Grafički dizajn: Dovile Dzervute
Video montaža: Lithuanian Information Dance Center
PR & Marketing: Clinic 212
Koprodukcija: VRUM i Gytis Ivanauskas Theatre
Foto: Dovile Dzervute, Dmitrij Matvejev
Zahvale: Vaiva Užaite, Natalija Jakovleva, Adele Overlingaite, Till Frühwald, Mirna Žagar, Sanja Raca, Rajko Pavlić, Jurgita Balsyte i radnici Mulen Ružas
Projekt je realiziran 2009. godine u prostorijama Printing arts house i UAB Alyvu u Vilniusu i Liberdance studiu u Zagrebu te je podržan od strane programa Choreoroom 2009.
Prva izvedba: Vilnius, Arena Theatre, 11. prosinac 2009.
Projekt je podržalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo kulture Republike Litve.
Predstava koristi poglavlja iz romana "Ferdydurke" Witolda Gombrovitza i tekstove koje su pisali članovi ansambla.
„Premijera“ je suvremena umjetnička kreacija koja pokušava pronaći ostatke i tragove određene radnje kao okvira kazališnog čina, kao polazište za istraživanje kazališta kao medija.
Pitanju kazališne radnje pristupamo iz točke promatranja onoga što je ostalo od određenog iskustva, onoga čega se tijelo sjeća od čina koji je završio prije nego što je ova predstava započela i vidljivih i nevidljivih znakova koji ostaju iza nečeg što je izgubljeno.
Slušamo odjeke pokreta, sjećanja i gledamo njegove performativne tragove. To se potvrđuje samo kroz nedosljedne trenutke između realizacije i prestajanja i ne možemo ih imenovati ili ukazati prstom, jer oni “propuštaju”.
U tim trenucima gubitka nudi nam se razumijevanje mnogih stvarnosti u kojima naša slika svijeta čini samo jednu od njih.
Radnja je smještena u okruženje koje označava pozitivnu diskriminaciju memoara izvođača, ali nudi potencijalni izlaz za novu kreaciju iz onoga što nije uništeno, oduzeto ili iskorišteno. “Premijera” govori o korupciji i zaraženosti, ali i o vlastitom kontrapunktu: kontinuitet, repetitivnost, nove šanse.