„Premijera“ je suvremena umjetnička kreacija koja pokušava pronaći ostatke i tragove određene radnje kao okvira kazališnog čina, kao polazište za istraživanje kazališta kao medija.
Pitanju kazališne radnje pristupamo iz točke promatranja onoga što je ostalo od određenog iskustva, onoga čega se tijelo sjeća od čina koji je završio prije nego što je ova predstava započela i vidljivih i nevidljivih znakova koji ostaju iza nečeg što je izgubljeno.
Slušamo odjeke pokreta, sjećanja i gledamo njegove performativne tragove. To se potvrđuje samo kroz nedosljedne trenutke između realizacije i prestajanja i ne možemo ih imenovati ili ukazati prstom, jer oni “propuštaju”.
U tim trenucima gubitka nudi nam se razumijevanje mnogih stvarnosti u kojima naša slika svijeta čini samo jednu od njih.
Radnja je smještena u okruženje koje označava pozitivnu diskriminaciju memoara izvođača, ali nudi potencijalni izlaz za novu kreaciju iz onoga što nije uništeno, oduzeto ili iskorišteno. “Premijera” govori o korupciji i zaraženosti, ali i o vlastitom kontrapunktu: kontinuitet, repetitivnost, nove šanse.