MATTA MATTA 2.0 je interaktivna plesna predstava za djecu i odrasle, osmišljena za izvedbu u školskim sportskim dvoranama. Troje plesača i jedan tehničar pokreću igru s dvije velike i 16 malih strunjača, pretvarajući dvoranu u prostor stalne transformacije. Strunjača je pritom ključni interaktivni scenografski element – materijal koji djeca dobro poznaju iz svakodnevnog školskog okruženja. Kao sastavni i prepoznatljivi dio itinerara svake školske dvorane, estetski se savršeno uklapa u prostor izvedbe, stvarajući prirodno i pristupačno okruženje za igru, istraživanje i zajedništvo.
Male strunjače služe kao mjesta za sjedenje i element koji strukturira prostor, ali tijekom izvedbe mijenjaju svoje funkcije i oblike: pretvaraju se u labirint s nestabilnim zidovima, toranj, otoke i brodove, zaklon, pa čak i krevet u kojem sanjamo. U suradnji s izvođačima, djeca aktivno premještaju strunjače i stvaraju uvijek novu scenografiju. Tako se publika neprestano kreće, mijenja poziciju i postaje sastavni dio izvedbenog krajolika. U pojedinim trenucima publika se velikim strunjačama podijeli u dvije skupine, dok u drugima s izvođačima balansira tik uz rubove velikih strunjača.
Zvuk iz dva skrivena zvučnika – od melodičnih ritmova do iznenadnih zvukova padanja strunjača – gradi dinamiku izvedbe i naglašava fizičko iskustvo prostora. Predstava ne koristi verbalni jezik; komunikacija se odvija kroz tijelo, kretanje, suradnju i prostorne odnose.
Važan aspekt projekta je metaforička kvaliteta strunjače. Kao mekani, fleksibilni materijal koji amortizira pad i omogućuje sigurno prizemljenje, strunjača simbolički predstavlja ono što nas podržava i ohrabruje u trenutku rizika. Ona poziva na akciju, eksperimentiranje i slobodno kretanje, stvarajući uvjete u kojima djeca mogu isprobati svoje mogućnosti, preuzeti inicijativu i učiti kroz iskustvo. U izvedbi strunjača postaje nositelj sigurnosti, ali i poticaj za hrabrost i istraživanje nepoznatog.
Sigurnost djece jedna je od ključnih tema suvremenog društva. Digitalne tehnologije omogućuju stalan nadzor, ali istovremeno djeci otvaraju prostor susreta s velikim količinama informacija i nepoznatim osobama. U kazalištu za mladu publiku zato se postavlja pitanje mjere: koliko slobode djeci možemo dopustiti u igri i sudjelovanju? Koliki rizik je prihvatljiv, a da ostaje siguran?
Matta Matta 2.0 nudi fizički i neposredan okvir za promišljanje ovih pitanja. Uklanjanjem tradicionalne podjele između pozornice i gledališta te uključivanjem publike u središte izvedbenog procesa stvaraju se nepredvidljive, ali pažljivo vođene situacije u kojima djeca uče nositi se s novim iskustvima, s drugima i sa samima sobom. Predstava je praktična vježba hrabrosti, samopouzdanja, tjelesnih mogućnosti i međusobne suradnje — iskustvo koje ostaje relevantno i izvan dvorane.
