MINIMI

MINIMI…

…je suvremena i interaktivna plesna predstava koja se događa u razini dječjih očiju.

…postavlja VELIKA pitanja o MALIM stvarima. Što je malo, a što je veliko? Tko je mali, a tko veliki čovjek?

…nas vodi na preslagivanje maštovite scenske slagalice koja pleše priče koje tijelo zna ispričati.

…otvara svijet slobode i vidi stvarnost u dimenzijama i perspektivama koje odrasli putem izgube i zaborave, kroz lakoću i brzinu prelaska iz realnog u nadrealno, u igru, rastvara maštu pokretom.

…govori o identitetu, odrastanju,  i momentima kad smo “mali, ali smo veliki, odnosno nismo više mali, ali smo dosta veliki da ne budemo mali…”.

…govori o svakodnevnim životnim čudesima  koje možemo naći u najobičnijim sitnicama.

…govori o malim ljudima u velikom gradu, o uklapanju, pripadanju, samostalnosti i samopouzdanju.

…detaljno artikulira dijelove tijela tretirajući ih kao cjelinu.

…promatra ljudsko tijelo kao pozornicu i dozvoljava nam da tijelo i njegove mogućnosti, pa tako i nas same, vidimo na posve nov način.

…je podsjetnik da je svijet puno bogatiji, širi i dublji nego što ga obično percipiramo.

…je mini, sam ja, je iiiii, smo mi!

Predstava MINIMI koristi okvir i principe dječje igre kako bi istražila određene prepoznatljive obrasce ponašanja kod pojedinca i njihov utjecaj na dinamiku, odnosno stvaralačku snagu grupe.  Kroz zaigrane principe bavi se važnim pitanjima vlastitog identiteta, samopouzdanja i važnosti svakog pojedinca, ma kako malen ili velik on bio. MINIMI je predstava koja malenim gledateljima, neposrednošću izvedbe te svježim načinom pripovijedanja, otkriva nove kazališne dimenzije i perspektive, istodobno zagovarajući pozitivne vrijednosti – suradnju i prijateljstvo. Jezik predstave je jednostavan, razumljiv i vrtićkom uzrastu, najvećim dijelom temelji se na pokretu i neverbalnoj komunikaciji, ali uključuje i razne druge mogućnosti pripovijedanja – govor i razgovor, glazbu, video, te plastično prikazivanje elemenata priče proizašlo iz istraživanja kocke kao osnovnog rekvizita predstave i scenografske baze. Uobičajena i svakodnevna forma, poznata i najmlađim gledateljima, u ovoj će se predstavi koristiti kao objekt neizmjernog kreativnog potencijala. Kocku se promatra kao jedinicu poput gradivnog elementa ili kao unutrašnje tijelo, kao igračku ili kao igru, ili pak kao simbol (u slučaju najmanje, crvene kockice) – svaka od ideja moći će zaživjeti i u svakodnevnom didaktičkom ili likovnom radu s djecom.