THE KILLER IN ME IS THE KILLER IN YOU MY LOVE
14+ god.
80 min.
Plesno kazalište
Koncept, režija, koreografija: Sanja & Till Frühwald
Dramaturgija: Mario Kovač
Glumci: Petar Cvirn, Karolina Horvat, Andreja Jandrić, Matija Kezele, Bruno Kontrec
Glumci u videu: Zdenko Brlek, Jagoda Kralj Novak, Marija Krpan, Darko Plovanić, Zvonko Zečević
Glazba: Damir Šimunović
Scensko oblikovanje: Zdravka Ivandija Kirigin
Kostimografija: Žarka Krpan
Dizajn svjetla: Marino Frankola
Video: Davor Konjikušić
Foto: Davor Konjikušić
Grafički dizajn: Dvije Lije
Prijevod: Dubravko Torjanac
Produkcija, Asistent režije: Davor Dokleja
Asistent produkcije: Dejan Košćak
Posebno hvala: Nikola Hrženjak, DVD Čakovec, Gradski bazeni Čakovec, Turist d.o.o., Aleksandar Tropp, Robert Dodik
Koprodukcija: Centar za kulturu Čakovec - KD Pinklec, VRUM Performing Arts Collective, HNK Varaždin
Podržano od: Ministarstvo kulture RH, Grad Čakovec, Zaklada Kultura Nova
Premijera: 29. travanj 2015. Centar za kulturu Čakovec
Vrijeme koje je (o)stalo/vljeno
“The Killer in me is the Killer in you, my love” refleksija je o “prvoj cigareti”, prvoj ljubavi i prvom skoku u “hladnu vodu”, predstava koja istražuje raspuklinu između djetinjstva i svijeta odraslih.
U našem interdisciplinarnom istraživanju deset izvođača u pet uloga osvrće se na stare ožiljke i svježe rane ljeta svojih života. Godine peku.
Kroz vremenom nagriženu, ispucalu, ogoljenu i ostavljenu ruinu Varaždinskog Dravskog Kupališta, mjesta koje nosi snažnu kolektivnu memoriju cijelog jednog grada na “bolja vremena” ulazimo u bazen emocionalnih tragova prvih iskustava, velikih očekivanja, pa razočaranja koja su srušila, pa formirala neke nove identitete. Koliko tijela – toliko istina. Otvaramo tekuću diskusiju o individualnim razlikama u shvaćanju stvarnosti i granicama mogućnosti razumijevanja drugih. Koliko se zaista zapravo trudimo?
Preko projekcija na suvremenu kazališnu pozornicu, mjestu rezerviranom za “ovdje i tada” propitujemo drugačiju percepciju vremena kroz koju se trenuci pitanja “što će od nas postati?” / “što nas očekuje?” i sjećanja preklapaju.
Stare rane usamljenosti adolescencije ponovno su raskrvarene. Voda ulazi kroz raspukline, do vrata nam je.
Plutamo na nijemosti. Krećemo se.
Sanja i Till Frühwald
A ljeto ipak
odlazi
odlazi
i odlazi.
F. J. Degenhardt