TAINTED
16+ god.
50 min.
Ideja & koreografija: Sanja Tropp Frühwald
Kreacija: Ivan Blagajčević, Mirjam Klebel, Sanja Tropp Frühwald
Izvedba: Petar Borovec, Mia Horvat, Željka Kozulić
Asistent: Till Frühwald
Glazba: Damir Šimunović, Angelo Badalamenti, Etta James
Dizajn zvuka: Damir Šimunović, Saša Rajković, Lana Jastrevski
Vokalni trener: Darija Hreljanović
Dizajn svjetla: Slaven Edvin Bot, Sanja Tropp Frühwald
Scenski dizajn: Slaven Edvin Bot, Sanja Tropp Frühwald
Kostimi: Karmen Štrlek und Ivan Debeljak
Tekst: Sarah Kane (odlomci iz djela „Crave“), Ivan Blagajčević, Mirjam Klebel
Slikanje na plakatu: Dragutin Šibl
Grafički dizajn: Gordana Damjanić
Promo-Video: Tomislav Mlinarić
Koprodukcija: VRUM Performing Arts Collective i HNK Varaždin
Podrška: Stadt Salzburg, Land Salzburg, Mozarteum, Varaždinska Županija, Filex d.o.o.
Foto: Soren Canenbley, Darko Gorenak
Posebno hvala: Natali Radelić i Lada Petrovski (Outside eye)
…fragmenti jezika ljubavnika…
…pogled, čin gledanja opterećen željom, žudnjom…
…mogao bih govoriti o ljubavj i žudnji, ako hoću i cijelu godinu, pa ipak bih se mogao nadati samo tome da ću njezin pojam uhvatiti “za rep”: u bljeskovima, formulama, neočekivanim izrazima…
…ljubav ne isključuje rat, rat ne isključuje mir…
…ja sam gruda podražljive tvari. nemam kože (osim za milovanja)…
…ja nisam sklon igri: ne samo da igra neprestano prijeti mogućnošću da dodirne neku od mojih osjetljivih točaka, nego mi se i sve ono čime se svijet zabavlja čini zlokobnim…
…u kojem dijelu tijela nasuprot meni treba da pročitam svoju istinu?…
…unatoč i nasuprot svemu preuzimam na sebe osporavanje hrabrosti, dakle, osporavanje morala… …bilo zbog povrijeđenosti, bilo zbog sreće, ponekad me obuzme želja da propadnem…
…doživljavam svijet kao opću histeriju…
Ovo koreografsko istraživanje i esej o Davidu Lynchu, označava interes za veze između filozofije jezika i govora tijela, prakse pogleda i odnose između promatrača, moći i znanja, te percipira određene segmente međuljudskih odnosa i njihove devijacije.
Različiti pristupi tajmingu, korištenju glasa i zvuka i različita emocionalna stanja utječu na fizikalnost izvođača različito u svakoj izvedbi, a sam produkt postavljen je kao labirint u kojem se dvoje izvođača i jedna koreografkinja gube uvijek iznova, između ostataka svojih vlastitih iskustava, iskustava prošlih izvedbi…
Istraživanje specifičnih prostor-vrijeme korelacija između principa filmske režije i koreografskih metoda, započeto kroz rad na solo projektu “Something to do with death”, nastavlja se unutar novog okvira i predstavlja posebni sloj interesa autorice.
premijera: listopad 2008.
